Šta simbolizuju sveće u pravoslavnom običaju i zašto su važan deo molitve za pokojnika
U trenucima tuge, bola i oproštaja, simbolika svetlosti ima poseban značaj. Jedan od najstarijih i najdubljih običaja u pravoslavnoj veri — paljenje sveća za pokojnika — prisutan je u svakom segmentu pogrebnog rituala, od opela do godišnjih parastosa. U ovom članku otkrićemo zašto su upravo sveće izabrane kao simbol večnog života, kada i gde se pale, kao i istorijski kontekst ovog običaja koji traje vekovima.
Svetlost kao duhovna veza između sveta živih i umrlih
Sveća je u hrišćanstvu simbol Hrista kao svetlosti sveta, što se jasno vidi u rečima iz Jevanđelja po Jovanu: „Ja sam svetlost svetu; ko ide za mnom neće hoditi po tami, nego će imati svetlost života“ (Jov. 8:12).
Paljenje sveće za pokojnika predstavlja duhovni čin: vera da duša pokojnika ne nestaje, već da prelazi u večni život. Sveća simbolizuje i molitvu koja se uzdiže ka Bogu, pokajanje, ali i ljubav prema onome koga smo izgubili.
Kada se pale sveće za pokojnika?
U pravoslavnoj tradiciji, sveće se pale u sledećim prilikama:
- Odmah nakon smrti, kod tela pokojnika.
- Tokom opela – sveća se drži u ruci dok traje molitva.
- Na groblju, prilikom sahrane.
- Na parastosima, posebno na 3. dan, 9. dan, 40. dan, kao i godišnjicama smrti.
- Za Zadušnice, kada se svi mole za duše preminulih.
Porodica i rodbina pale sveće kako bi se pridružili molitvi i simbolično izrazili prisustvo svetlosti u trenutku tame.
Značaj mesta i načina paljenja sveće
U hramovima, sveće se pale na posebnim mestima — najčešće levo od ulaza, u pesak ili u metalne svećnjake, gde stoje upaljene tokom molitve.
Kod groba, sveća se pali u znak sećanja i nade u vaskrsenje, a često se postavlja i pored slavskog kolača kada se služi pomen.
Uobičajeno je da se sveća ne gasi, već da se ostavi da dogori do kraja — što simbolizuje istrajnost molitve i čistotu misli onoga ko je upalio.
Istorijski koreni običaja paljenja sveća
Upotreba sveća u religijskim obredima datira još iz antičkih vremena. U hrišćanstvu, paljenje sveća postaje učestalo od 4. veka nove ere, kada se ovaj čin veže za duhovno budno stanje, a ne samo za osvetljenje prostorije.
U Srpskoj pravoslavnoj crkvi, običaj se održao do danas kao deo liturgijskog kontinuiteta, uz strogo poštovanje pravila o vrstama sveća (vosak umesto parafina) i njihovoj simbolici.
Posebna simbolika broja i rasporeda sveća
Kod opela i parastosa, često se koristi paran broj sveća — dve ili četiri — jer se veruje da parni brojevi pripadaju svetu mrtvih, dok neparni označavaju život. Sveće se mogu slagati u oblik krsta, oko kolača ili pored ikona.
U narodnoj praksi u Srbiji, rasprostranjena je i tradicija da se u večeri pre sahrane pale sveće i ostavljaju na prozoru, kao znak ispraćaja duše.
Saveti za porodice: Kako odabrati sveće i kada ih koristiti
Pogrebno preduzeće Aleksandar savetuje porodice da:
- biraju voskane sveće, jer imaju dužu tradiciju i bolje simboličko značenje;
- vode računa o mestu paljenja — hram, dom, groblje;
- pale sveću sa molitvom i u tišini — jer ona nije dekor, već sveta radnja.
Uz to, tim preduzeća može obezbediti sveće, kandila i prateću opremu za pomen, kao i pomoći u pripremi prostora i protokola za obred.
Sveće nisu samo deo tradicije — one su veza između generacija, između svetova, između tela i duše. Njihova svetlost ne osvetljava prostor, već čuva uspomenu, uzdiže molitvu i donosi utehu. U Srbiji, gde se običaji duboko poštuju, sveća ostaje nezamenljiv simbol molitve za pokojnika.
Ako imate nedoumice ili vam je potrebna pomoć u vezi sa organizacijom parastosa, opela ili izbora pogrebne opreme, Pogrebno preduzeće Aleksandar stoji vam na raspolaganju — sa poštovanjem, iskustvom i pažnjom.